petak, listopad 7, 2011
Jutros mi reče moja draga da mi neće roditi ciganče
Ljubili smo se do jecaja a ona je rekla pazi molim te
Pazi molim te da se cvjetovi peludom ne opraše
Ljubio sam svoju dragu i sanjao široke livade nekošene
Pazi draga molim te u ovoj ljubavi krizanteme mirišu
Jutros je došla draga i rekla neću ti roditi ciganče željeno
Baš dobro rekao sam što paprat raste umjesto cvjetova
U njenim zjenama u mojim žicama violine treperila je sjeta
četvrtak, listopad 6, 2011
Masline sanjam na rodnome školju
Slapove sunca , cvrčka na vrelome kršu
Smokve zrele sanjam na kamenom zidu
I modro grožđe na kvrgavu trsu
Čini se školj jedro kameno raspeo
i plovi, burdiža protiv maestrala
Boru tamna krošnja na modrome nebu
Oblak suncu košuljicu veze
ponedjeljak, kolovoz 8, 2011
Kod nas je, a na fb redovito, običaj, da kad nemaš argumenata, počinješ hrvatovati, počinješ mahati ratnim zaslugama, herojstvima, mašeš domoljubljem, djecom heroja, ucviljenim majkama... Nitko normalan ne negira strahote koje su propatili ti ljudi, ne negira hrabrost i muke branitelja. Međutim, ti su se naši heroji, njihova djeca i majke izlizale od silne upotrebe od strane onih, koji cijeli domovinski rat vide kao izvor zarade, kao priliku da se popljuje one koji ne misle poput tebe . To je poprimilo takve razmjere, da se normalan ovjek počinje bojati da kazujući istinu o poštenju i poštenom pristupu svemu oko nas, neće biti izvrgnut ruglu, psovkama, proglašenjem juginostalgičarom, antihrvatom, komunistom, neprijateljem svega i svakoga tko je pozitivan u ovoj državi. Kriteriji su se toliko obezvrijedili, da dolaziš do zaključka, kako je najbolje uvući se u mišju rupu i odande promatrati kako se ustaški barjak vije, koljačke kame bljeskaju... Ili da počneš i sam, pa makar u to ne vjerovao, pjevati Tomphsonove pjesme
srijeda, srpanj 20, 2011
Nerijetko se sa bijesom govori o neučinkovitosti gospodina Mladena Bajića.U tom se kontekstu uvijek nameće pitanje, da li je on nečiji igrač, radi li ovo ili ono po savjesti i t.d.
Treba i njegov rad promatrati u kontekstu općih političkih odnosa. Uvijek i nad popom ima pop. A on je,ma kako bezgrešan bio (što ne mogu tvrditi, jer je čovjek kao i svi mi) ovisan o onima gore, onima dolje, ali i onima sa strane. Sjetimo se samo Ustavnog suda i ostalih sudova, kako su birani, kao i kakve odluke donose... Mi, običan plebs i ne možemo pretpostaviti odnose u kojima ti ljudi rade. Ne želeći braniti nikoga (uostalom tko sam ja da bih branio bilo koga od njih?), moramo biti realni i ne očekivati čuda u zemlji gdje je čudo, kad netko uspije učiniti nešto normalno, a da za to ne snosi bilo kakve posljedice. U tom smislu rad gospodina Bajića mi imamo pravo stavljati pod povećalo, ali isto tako i ne očekivati rezultate, kakvi bi bili, da je primjena prava u ovoj državi onakva kakva bi trebala biti,
ponedjeljak, srpanj 18, 2011
Kako naš narod ne može prihvatiti činjenicu, da je dovoljna jedna potraga za nestalom osobom, kako bi se zaboravili aferaški trenuci naših političara i poli...a? Već više od mjesec dana traju intenzivne potrage za tijelom nestale djevojke. Kada bi se vršila potraga za živom osobom, svaka čast! Ali isušivati jezera, dubinski snimati rijeke, angažirajući stotine ljudi, to može biti samo politički potez. Suosjećamo sa obitelji nestale djevojke, ali siguran sam da bi njezine sestre i roditelji bili sretniji, kada bi se potraga, ma kako bile male šanse, usmjerila prema traganju za otetom, prodanom osobom, koja je još živa. Očito da nestali mladić nema dovoljno težine, da se traganje za njim iskoristi u neke svrhe, koje nemaju veze s njim
četvrtak, travanj 28, 2011
Svi smo mi u Hrvatskoj, netko manje, netko više, već dvadesetak godina pijani.To se pijanstvo manifestira različito: jedni su euforično ponosni, drugi euforično sumnjičavi, jedni presretni, drugi nesretni. A sve je to od pića, rijetko uzgojenog, ali vrlo efikasnog: to je domoljublje. Najgore od svega je to što nas većinu nitko nikakvim sredstvima ne može uvjeriti da je to piće varljivo, da opije više nego mislimo da hoće. Ali zato, kada se otrijeznimo, šok je šokantno velik. Nažalost, to otrežnjenje dolazi od tuđih lijekova, lijekova koje nam doziraju oni koje nije briga hoćemo li preživjeti ili ne. I što mi radimo? Tražimo krivca. Gdje? Među nama. Krivi su nam svi oni koji su bili netko i nešto, oni koji su krojili i šivali, oblačili ili odvlačili. Nažalost, kriteriji za dodjelu titule krivca strogo su individualni i nemaju nikakvu materijalnu podlogu. Podloga je samo osjećaj da je to tako, te da će nam okrivljavanje toga i toga donijeti satisfakciju za to što smo bili prevareni, što smo vjerovali u fatamorganu.
srijeda, travanj 6, 2011
Vi, ljudi s mora i Primorja već ste i zaboravili onaj čarobni trenutak kada ste ove godine ubrali prvu šparogu. Ona nevjerica ("Gle, stvarno sam je našao!") razgali dušu čovjeku više nego tjedan dana kasnije kad ubereš cijeli mac.
U unutrašnjosti nažalost ta nam se čarolija ne može dogoditi. Ovdje nema šparoga. Istina doživio sam da mi kumica na Dolcu nudi šparoge, ali zapravo prodaje sasvim nešto drugo: bljušte. Iako sam joj strpljivo objašnjavao da to nisu šparoge, iako je istina da se mogi i bljušti pripremiti za prste polizati, gotovo da sam morao bježati. " Kaj ti, mulec, norca od mene delaš, kak da je ne znam kaj berem i prodajem..." i tako to.
Dakle, kad ih kumica more najti, zakaj ih ne bum i ja išel brati - govorim sam sebi i gotovo da se iznenadim takvom transformacijom. Jer, zaboga, mi smo primorci barem poznati po tvrdokornom inzistiranju na očuvanju svoga dijalekta, a zapravo više na čuvanju kumičinog jezika. Naime, kad mi dođoši govorimo njihovim,to je najčešće kao kad Indijanci govore engleski.
Dakle, krenuli smo, moja i ja u berbu , zapravo u branje. Berba je, to se zna, berba voća, a šparoge, bljušte i slično tomu, e to je branje. Vrag bi ga znao, možda i nije tako za sav ostali svijet, ali za nas jeste, a kad mi kažemo da je tako, onda valjda stvarno jest tako.
Šuma još ni prolistala nije, grmlje se tek stidljivo zazelenjelo. a izdanci, ljubičasti i dugi, već i duži od dva pedlja, mame. Beremo, ne osjećamo kako nas oštre bodlje akacije čeprljaju. Ja po običaju jurcam naprijed, a moja za mnom. Što će ona jadna ubrati kad ja prođem, kako ono Severina pjeva, ali, mislim se, dobro je da ubere bilo koliko, važno je zadovoljstvo skupljača plodova naših predaka. Uostalom, na kraju i tako sve stavljamo u isti koš.
Šake počinju boljeti od stiskanja ubranog i ogrebotina na sve strane. A i bolovi u leđima sve su intenzivniji.
"Ja bih dosta" - velim ja mojoj. I ovo što sam ubrao, mislim , bit će dovoljno, a onda je valjda i ona nešto ... Okrenem se da joj, ne bez ponosa - pokažem što sam nabrao. Za Krista Boga, gotovo da nisam glasno zavikao, pa ona je u ruci držala gotovo duplo više nego ja.
"Pa kako si to mogla?" upitam. " "Lako, kad mi ti utreš stazu a nda ostaviš polovicu. Žuriš kao i uvijek."
U klinac, to mi nije trebalo.
Ali nije ni važno, pomislim. Bit će za večeru, a i zamrznuti za zima.
A sutra idemo brati izdanke hmelja. Bit će i za djecu. Ona rade, nemaju vemena za rekreaciju.
utorak, ožujak 15, 2011
jutros mi elektroni kažu da krv mi odlazi na vodu
nije istina.lažu.svi sada postaju isti
to crvena zrnca mijenjaju boju.postaju anarhisti
nekad su potocima tekli za nauk isusa krista
a danas kao i drugi traže partiju svoju.
o bože kakva li svijeta. sve je postalo ludo
ljubav je riječ bez smisla. voljeti je nakarada
nigdje ne vidiš cvijeta svak sanja neko čudo
želim da ono nekad opet postane sada
ponedjeljak, ožujak 14, 2011
olovka piše srcem
Tamo nekih 60-ih godina u Beogradu je napisana ili bolje rečeno kompilirana knjiga dječjih mišljenja o različitim pojmovima. Kako bi se sačuvala izvornost, prenosim vam nekoliko zapisa bez intervencija, kako jezičnih, tako i pravopisnih.
olovka – čemu služi
- da majstor podglavi uvo sa njom
- da je izgubimo
zašto je bolja olovka od nalivpera
-mnogo je bolja olovka, jer kad prekršiš olovku dobiješ dve olovke, a kad prekršiš nalivpero dobiješ batine
- penkalo piše mastilom, a olovka srcem
- bolje je penkalo zato što se zakači za džep pa svi lepo vide da imaš penkalo
pas i mačka nisu isti
- što pas laje a mačka je korisna jerbo prede
- što pas čuva kuću a mačka miševe
početak i kraj
- zna se kada počinje početak a ne zna se kada počinje kraj
- kraj je na kraju a početak malo napred
- kraj je nazad a početak je pre nazad
- ima kad je neki početak odmah kraj
- a ima kad je naki kraj početak
- ima kad neko ima i kraj i početak a ima kada nema ni kraj ni početak
prozor i vrata
- isti su po sušenju – na prozor se suši veš a na vrata se suši ime i prezime
- nisu isti jer na prozor ima nebo a na vrata nema
- jer na vrata fino uđeš a na prozor begaš
- jer kroz vrata uđu ljudi a na prozor uđe mrak
sažaljenje
- to je kad si mali pa niko neće da te vidi
petak, veljača 25, 2011
Dopade mi u ruke knjiga nenametljiva naslova: " Razglednice u ogledalu" LIterarne udruge "Cvitak" iz Vodnjana. Poezija bez pretenzija. Ali od srca.
Evo ponešto iz nje.
INGRID KRUŠIĆ:
NONA
U vrimenu prvih verši
u vrtlu prvih čerišanj
uzad zrušenog kažuna
kadi se šparuga skrila
u sanju od nočas
moja je nona stiskala moju ruku
da ne zabim
da ne zabim koliko me volila*
_________________
*
verši - stihovi
čerišnji - trešnji
uzad - iza
zabim - zaboravim
LJILJANA ŠERBIĆ
LIPOTA UD STARINE, PRAHA I PENSIRI
Škalini puni praha,
Kantuni puni paučine,
Kasuni puni žita,
Puni muke.
Na podu lavič
I puknuta bukaleta
Na staren banku kadin
I tikvica brez čepa.
U šakucu mendule i suhi orihi.
Na špečeri zabljeno vreteno i preslica.
Pauk je koltrine
Mež gredami spleja.
Brkunići mali,
Ma veliki za buru
Ča pršute suši.
Na valiži šumpreš
Na glemlje.
Svaderi klupka
Mojih rashitanih pensiri.
E...da mi je sad pojti
Na šufit moje babe!!!*
_____________
*
muka - brašno, lavić - kotao, kadin - lavor, kasun - drveni sanduk, šakuc - platnena vreća, mendule - bademi, špečera - komoda s ogledalom, koltrine - zavjese, šumpreš - pegla, šufit - tavan